PETNjICA – Nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore jedan od glavnih uzročnika što je došlo do desetkovanja broja učenika u obrazovnim ustanovama na prostoru Bihora, ocijenio je predsjednik petnjičkog Odbora Socijalističke narodne partije Zaim Ličina.
On je podsjetio da statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena poslednjih godina i da trenutno u inostranstvu živi više Petnjičana nego u mjestu svog rođenja. Kazao je da se na licu mjesta da primijetiti da na tom prostoru obitavaju uglavnom staračka domaćinstva i da postoji veliki broj novosagrađenih, luksuzno opremljenih kuća u kojima niko ne živi. Ličina smatra da dosadašnje aktivnosti u pravcu razvoja sela i poljoprivrede na sjeveru Crne Gore nijesu dale očekivane rezultate, te da je Petnjica postala mjesto iz kog se narod konstantno seli, a vrlo rijetko vraća.
Naglasio je da to najbolje potvrđuje podatak koji govori da je prošle godine u pet osnovnih škola na prostoru Bihora upisano svega 58 prvaka.
– Prošle godine na ovom prostoru upisano je samo 550 učenika, iako se zna da je taj broj osamdesetih godina prošlog vijeka bio skoro tri hiljade. Pad nataliteta na području Bihora potvrđuje i stanje u osnovnoj školi u Petnjici koja je prošle školske godine, uključujući četiri područna odjeljenja, brojala 183 učenika od čega 24 prvaka, što je pet puta manje nego 1985. godine. Ako tome dodamo da je srednju školu u Petnjici prošle godine pohađalo svega 111 učenika, onda se lako može zaključiti da je poslednjih decenija na ovom prostoru koji sa 28 naselja obuhvata površinu od 173 kilometra, broj đaka skoro desetkovan. Ovi podaci jasno posvjedočavaju da država nije preduzela odgovarajuće mjere kako bi stimulisala mlade ljude da ostanu da žive u svom zavičaju – ističe Ličina.
On naglašava da broj učenika i u ostalim petnjičkim školama potvrđuje njegove navode.
– Sa sjetom se prisjećam vremena kada je škola u Savinom Boru bila puna đaka. Bilo je milina slušati kako dječija graja ispunjava cijeli prostor. Kako su godine prolazile narod je odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta u potrazi za nekim boljim životom. Ostajali su samo oni najuporniji, tako da danas škola u Savinom Boru ima svega 120 đaka. Prije dvadesetak godina škola u Trpezima brojala je 450 učenika, a danas je broj sveden ispod 100. Priču o depopulaciji stanovništava u Trpezima upotpunjuje podatak da će u ovom živopisnom selu, koje je po poslednjem popisu brojalo preko hiljadu stanovnika, ove godine nastavu pohađati svega pet prvaka. I broj učenika u osnovnim školama u Vrbici i Tucanjama je odavno sveden ispod sto, iako se zna da su ove obrazovne ustanove zajedno brojale i do hiljadu učenika – navodi Ličina.
On kaže da su se ljudi sa ovog prostora decenijama unazad, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, iseljavali prema zapadnoevropskim zemljama, Podgorici i nekim drugim destinacija, ali da na takvu pojavu državne institucije nijesu adekvatno reagovale.
– Umjesto konkretnih mjera, imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nijesu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedni moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju Petnjice ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje – zaključuje Ličina.
D.J.


Utvrditi novčanu nagradu za novorođenčad

Ličina smatra da bi u cilju pospješivanja nataliteta trebalo donijeti odluku po kojoj bi država za svako novorođeno dijete u Bihoru izdvajala određena novčana sredstva.
– Ovako negativan tren iseljavanja i pad nataliteta jedino se može zaustaviti stimulativnim mjerama. Država za svako novorođeno dijete na prostoru Bihora treba bračnim parovima da opredijeli značajnu novčanu pomoć. Takođe, svakoj majci treba da se utvrdi novčano mjesečno primanje sa kojim će moći da odgovori osnovnim životnim potrebama. Svako dijete neizostavno mora da prima dječiji dodatak, kao u svim srećnim zemljama. Svakako da se mora raditi i na stvaranju povoljnijeg životnog ambijenta gdje bi svaki čovjek dobio šansu da radi i da živi od svoga rada – sugeriše Ličina.